Cetvri susret povratnika (11. lipnja 2008.)
Dragi prijatelji, dame i gospodo!
Lijepa Vam hvala što ste došli na ČETVRTI SUSRET POVRATNIKA, što ste našli vremena za ova naša umanjena sela, ovu našu tužnu sliku i što ćete se udostojati barem da nas saslušate. I to je velika stvar u vremenu kad je ponovno čovjek čovjeku vuk!
Ja bih bio najsretniji čovjek na svijetu kada bih sada umjesto Vas ovdje imao barem toliko djece koliko je sada Vas (u prvom redu), a kako je kraj školske godine po drugim normalnim sredinama i ja ću se pokušati što normalnije ponašat i zaključiti ovu školsku godinu kako se to i radi.
Budući da smo prije dvije godine započeli školu u ovim prostorijama, kad još nije bilo ni vrata ni prozora, a nakon pola godine smo svečano i otvorili, sa školskim zvonom, ove prostorije, vrijeme je da se podsjetimo što je sve učinjeno kroz proteklo vrijeme.
- iskreno zahvaljujem Vladi Republike Hrvatske što je dala sredstva da se dvije škole, ova u Gornjem Hasiću i škola u Donjem Hasiću, obnove i ove prostorije barem djelomično urede. Još nismo dobili odobrena sredstva od prošle godine, pa nismo nabavili potreban namještaj, ali dok đaci stignu nadam se da će i to biti. Ocjena je prolazna. Dvije škole plus dva, a po broju učenika nije negativna nego je nula jer nema niti jednog đaka! Čestitamo čelnicima!
- Dom kulture u Gornjem Hasiću: ruševina je još uvijek neobnovljena. I dalje ćemo se diviti rušiteljima jer se sve više narušava ova povratnička sredina. Čestitam djelatnicima i onima koji ih u tome podržavaju.
- Nogometno igralište u Gornjem Hasiću. Deponija smeća je raščišćena, trava zasijana i pokošena, svlačiona očišćena i čeka nova devastiranja jer nema više ni marke ulaganja, a igrači su otišli na EURO! Bilo im sretno, a dok se nešto ne dogodi pjevat ćemo: «Raste trava zelena!»
- Čitaona i prostorije Mjesne zajednice Donji Hasić. Stanje je više nego strašno. Pokraj lijepe obnovljene škole i etno zbirke «Ručni rad velike politike!» Čestitam promatračima! Vama koji svaki dan gledate i dozvoljavate da to tako bude!
- Dom kulture u Hrvatskoj Tišini. Nema mu ni traga ni glasa. Pokrila ga crna zemlja. Tek se malo naziru temelji i ništa više. I to se zove kultura, a dom smo svakako izgubili!
- Nogometno igralište u Novom Selu. Niti slave pobjednici niti tuže pobijeđeni, nit se pjesma čuje, kaže propovjednik! Hvala Bogu ipak je očišćena drača i prošle je godine odigrana jedna utakmica, a nadam se da će i ove godine. Oni koji su obećali pomoć obnovu svlačiona vjerojatno su zaboravili. Šteta projekta i pošte koju smo prilično platili.
- Dom kulture u Novom Selu. Dom je dobio rasvjetu, a zidovi još nisu stigli. Krov potpuno prokišnjava i vjerojatno se nikada neće ni doseliti u Novo selo. Naime, Novo selo je ponovno prošle godine porušeno i zapaljeno, ali sada za filmske (umetničke) potrebe. Znate tamo se gradi filmski grad. Snimaju se ratni filmovi. Čestitamo!
- Elektro mreža je u fazi razvoja: postavljaju se stubovi već nekoliko godina.
- Asvalt je u fazi petogodišnjeg planiranja. Sipanje puteva je redovito, jednom godišnje.
- Vodovod je na dalekom vidiku. Oživljeni su arterci izgrađeni prije trideset i više godina i voda je ispitana. Medicinska kola za dijalizu sve češće prolaze našim selima.
- Trgovine (minimarketi) su nam dva kisoka pored puta, a pokraj njih sjede dokoni trgovci i to na školskoj ogradi! Vjerojatno nemaju pristojan kafić da popiju piće, a u grad ne vozi autobus.
- O crkvenim objektima neću ništa posebno govoriti. Ponavljam samo da je ratna šteta procjenjena na 1,5 mil KM. Od toga se od države još uvijek nije dobilo ništa i vjerojatno nikada neće ni biti ništa. Pojeo vuk magarca. U obnovi su sudjelovale inozemne dobrotvorne institucije i domaći dobrotvori. Sve u svemu uspjelo se kako tako kroz pet godina većim dijelom na jedvite jade obnoviti ove naše crkvice. A vjernici ako dođu, dobrodošli! Mnogi su zaboravili i kako im se selo zove, pa se ne čudim zašto ih ni u crkvi nema.
- Naime, ratna šteta naših sela je preko 70 milijuna KM (prije dvije godine je bila 50 mil KM), sad je pridodano proteklo vrijeme i kamate. Ovo je prava tema za razmišljanje.
Zato Vas lijepo pitam ima li itko među Vama da zna barem slovo od odgovora? U ratu znamo što se radilo i bilo je sredstava za rušenje i sva moguća zlodjela. A tko Vam je dao mandat da to nastavite. Jer ako ne napredujemo onda nazadujemo, ako ne obnavljamo onda se i obnovljeno ruši, ako se ne vraćamo onda propadamo!
Dokle ćete nam bacat prašinu u oči, da ne kažem dokle ćete nas lagat?
Nije meni žao lijepih riječi. Znam ja i umiljato zborit. Pozvat ću ja Vas sve i na lijepe ručkove u Hrvatsku Kostajnicu, u Đakovo, Osijek i Zagreb. Idemo pozvat te ljude da se vrate svojoj kući. Budite ljudi. Priznajte da ste pogriješili. Pokažite svoja dobra djela, jer ovo što radite to nije ni za Vas dobro. Šta će Vam prazni gradovi ili Vi mislite da su ljudi štakori pa rastu u podrumima, bojeć se strahovlade kakva je ovdje. Ovo je najgore doba naše povijesti.
Sve nam je opljačkano i nikome ništa. Gdje su naše crkvene Matice, arhiva? Gdje nam je crkveni inventar, umjetnine. Gdje su nam ljudi? Čestitam onima koji su ih protjerali, koji su ih prodali i još više čestitam onima koji im ne daju da se vrate.
Neće ljudi da se vraćaju! To je priča za malu djecu. 450 zahtjeva leži u ladicama već godinama. Vjerojatno nikada neće biti riješeno. Kako će biti rješeno kad se grade kuće glasačima a ne pravim povratnicima. Izgrađuju se naselja na tuđoj zemlji!
I šta više da Vam pričam. Na jedno uho ušlo, na drugo izašlo. Sramota me s Vama o ovome i razgovarati jer samo gledate u koju ćete fotelju prije sjesti, pomaknuti se malo naviše ili naniže i nastavit s lažnim obećanjima sirotinji. Pa to ste i naučili u svojim specijalnim školama daytona i političkih stranaka!
Podijelit ću Vam Vaše knjižice (diplome) i poslat Vas na zaslužene praznike. Uživajte i dalje u svojim uspjesima. U ovoj školi od Vas nitko nije prošao. Imate šest mjeseci da se popravite, a na slijedeći SUSRET ja Vas najvjerojatnije neću zvati jer ničim to niste zaslužili.
Hvala lijepa!
Fra Joso Oršolić, župnik
21.6.2008.
Bili smo u Kukuruzarima
U svojim redovitim pastoralnim dužnostima imam i kontakt s prognanima i izbjeglicama naše župe Tišine. Taj kontakt nije na nekom zavidnom nivou jer se vrlo mali broj naših župljana upisao u adresar, odnosno dao podatke o mjestu boravka, života rada, privremenom smještaju ili novom boljem životnom okruženju koje je sam odabrao ili pod prisilom kao žrtva progona iz Bosanske Posavine.
Budući da se još uvijek domišljam na koji način ili kako se povezati s našim župljanima, ne toliko što ova župa ne može i ovakva kakva jest živjeti, a ima i toga, nego mnogo više zato što bismo zajedničkim naporom mogli mnogo više učiniti za naš kraj, a isto tako pomoći jedni drugima. Naime, svi naši župljani rado dođu u župni ured kad im treba neki dokument ili nazovu samo telefonom da im se pošalje poštom ili faksom i to im bude učinjeno. Rijetki se sjete upitati kako ide obnova naše župe, a još su rjeđi koji nešto doniraju za obnovu crkve u kojoj su kršteni oni ili barem njihovi roditelji.
Pa kako je ta naša moderna povezanost vrlo slaba, s vremena na vrijeme dogovaram sa župnikom u Hrvatskoj Kostajnici fra Stjepanom Jambrošićem sv. misu i susret s našim vjernicima na tom području. Susreti su evo već petu godinu u Donjim Kukuruzarima. Fra Stjepan je uvijek bez ikakvih obrazloženje ili ustezanje prihvaćao da dođem čak se jučer našalio pa veli: «Ma da ti budeš ovdje možda i župnik!» Ponuda nije loša, ali me čekaju iste brige kao i ovdje i ne bih se mijenjao.
Jučer (25.5.2008.) sam u Kukuruzarima bio s dijelom našeg župnog zbora i još nešto ljudi i prakaratura. Na svetoj misi je bilo svečano, kao i inače, možda i malo svečanije jer se zajednički zapjevala naša kajda i marijanska himna: «Hvaljen Isus, Marijo!» I ne samo molitva i pjesma, nego su naši vjernici s pažnjom poslušali kako tumačenje Riječi Božje, tako još više obavijesti, župne obavijesti. Nekima je od svega toga što se događa i najavljuje i suza potekla. Pogotovu kad sam fra Stjepanu predao umjetničku sliku porušene župne kuće i crkve, a to je već sada daleka prošlost. Naime župna kuća je obnovljena 2003. a radovi na obnovi crkve trebaju biti završeni ove godine. I tako, dragi vjernici župe Tišine Vi se patite tamo u Kukuruzarima, a mi se ovdje bez Vas, patimo i gradimo već treću crkvu. Znam da ste dobili općinu i to je pošteno. Mi svoju općinu nikada nismo ni izgubili, malo su nas samo iz nje protjerali, ali se nadamo nakon povratka na teritorij općine vratiti i u zgradu općine koja je također očišćena, a sada malo i preuređena.
U Kukuruzarima nam je bilo lijepo i prelijepo, valjda zbog toga što smo bili kratko, a tako kažu i svi oni koji su se davno vratili. Kaže neki dan jedan čovjek: «I ja ću se vratiti svojoj kući». Pa zašto to nisi i prije učinio? E, a prije se nije moglo a sad se može. Točno. Uvijek se moglo i sad se može, a po nekima se nikad nije moglo niti će se ikada moći. Sve je pitanje rasporeda riječi. Bili živi pa vidili!
31.5.2008.
Kukuruzari, 25.5.2008.
Duhovi u Novom Selu
I ove godine, po tko zna koji puta dogodile su se Dove u Novome selu. Sjatilo se i staro i mlado, na vrijeme i prije vremena. Pred grobljem je gužva, nema više mjesta za parkiranje. Sreća da je groblje još uvijek oprazno, a trava pokošena i da se kroz kapiju koje nema može ući do filijalne crkve. Lijep sunčani dan, novoselci jedva dočekali drugi dan Duhova, a kako je praznik na Zapadu, i to im je od ruke da mogu u miru proslaviti svoj blagoslov.
I točno na vrijeme, u 11.00 sati, svećenici su se opremili, prakaraturi uprtili križ, jednu svijeću-jedinstvo, tri svijeće-trojstvo i blagoslovljenu vodu-vodicu i stali pred oltar da spremno s litanijama Svih svetih krenu u blagoslov. Narod odgovara na zazive svetaca i evanđelja i križa se na svaki zaziv. Za blagoslov polja svi su pred crkvom i prate molitvom i svojim odgovorima predvoditelja-svećenika.
Nakon blagoslova polja, ponovno su svi u crkvi. Misno slavlje predvodi don Nedo Nedić, župnik u Zagrebu, u koncelebraciji su fra Miro Jelečević odgojitelj-meštar bogoslova i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i fra Joso Oršolić, aktualni župnik Tišine. Misno slavlje pjevanjem uljepšava, duhovski u crveno obučen župni zbor, istina samo žena dok ljudi prate pomalo iz puka. Pjevaju se dobro poznate pjesme u kojima svi sudjeluju i pomalo se pokuša otpjevati nešto svjetski poznatog izbora. Don Nedo Nedić se ne može oteti ljepoti trenutka i radost susreta i oduševljenja, ovim duhovskim danom, koje mu odzvanja iz svake riječi. Tako je misno slavlje na Duhove u Novom selu prošlo ljepše nego ikada i svečanije nego što se može i zamisliti. Dvjestotinjak vjernika, a skoro ih više ne može ni stati u crkvu, iako ih možda ima još barem nekoliko puta toliko, je imalo što i čuti i vidjeti, posebno na kraju u župnim obavijestima.
Naime, pokrenuta je inicijativa da se Novoselci odreknu svojih stranputica i lutanja od nemila do nedraga pa da malo povedu računa o svojoj rodnoj grudi koja je petnaest godina nakon rata ponovno napadnuta. Nekakve belosvetske filmadžije su prošle godine od Novoga sela napravile ratnu scenu za umetničko delo koje vjerojatno samo oni razumiju. Budući da selo nije bilo dovoljno ružno za njihov pothvat još su ga više nagrdili i ulepšali da izgleda što uverljivije. Zato je pokrenuta inicijativa da se vidi ima li domaćih ljudi koji su spremni sada u miru braniti svoje selo, malo ga obnoviti i povesti računa o svojim kućama. Javilo ih se dvadesetak. Sasvim je to dovoljno za početak. Zato se nadamo da će uskoro Novo selo dobiti i novu kulisu, ne više onu ratnu, rušilačku nego jednu kulturnu kakva se gradi u Evropi.
I vjerojatno bi se moglo još mnogo toga kazati što su ljudi taj dan dogovarali i razgovarli na ručkovima u dvadesetak povratničkih kuća, a trebalo je primiti više stotina gostiju i osigurati svima da imaju što pojesti i popiti. No, ako je ovaj dan u Novo selo došlo samo malo mudrosti, razuma, savjeta i jakosti onda su Duhovi donijeli svoje plodove i pokazali svoj pravi smisao. Duga je godina. Živi bili pa vidili.
16.5.2008.
Novo Selo, svibanj 2008.
Komemoracija nevinim žrtvama
U srijedu, 7.5.2008 navršilo se točno 16. godina od tragedije koja se dogodila 7. svibnja 1992. godine. Toga dana pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i postrojbi nekadašnje JNA u skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini ubili su i izmasakrirali 17 nedužnih civila. Civili su ubijani iz neposredne blizine hicima iz vatrenog oružja.
U skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini, tog 7. svibnja 1992. u ranim večernjim satima ubijeni su: Jozo Antunović, sin Markov, rođen 1960. g., iz Gornjeg Hasića, Luka Gregurević, sin Markov, rođen 1955. g. iz Domaljevca, Josip Oršolić, sin Pejin, rođen 1948. g., iz Domaljevca, Niko Brandić, sin Ivin, rođen 1957. g., iz Donjeg Hasića, Luka Blažanović, sin Djurin, rođen 1954. g., iz Donjeg Hasića, Ivo Tuzlak, sin Matin, rođen 1951. g., iz Grebnica, Ivan Agatić, sin Antin, iz Tursinovca, Ilija Matić, iz Babine Grede, Sead Hurtić, sin Smailov, rođen 1963. g., iz Bosanskog Šamca, te još sedam osoba iz Teslića, Gračanice i drugih mjesta BiH.
U znak sjećanja na stradalnike, u nedjelju 4.5.2008. u filijalnoj crkvi u Gornjem Hasiću služena je misa zadušnica, a na spomen obilježje nevinim žrtvama položeni su vijenci i upaljene su svijeće.
16.05.2008.
Prva sveta pricest u Tišini
Tišina je mala zabačena župa pokraj Bosanskog Šamca. Mala je po broju povratnika, a zabačena jer su je sami župljani zabacili i prepustili da po njoj korov raste. No, ipak i malobrojni povratnici otimaju ovu lijepu posavsku župu od zaborava. Obnavljaju svoja groblja, čiste putove, siju svoje njive, uređuju dvorišta i obiteljske kuće, obnavljaju filijalnu kapelu i pripremaju se župnoj crkvi vratiti nekadašnji i još ljepši sjaj.
I ne samo to: živa je i živa Crkva. Svakodnevno se moli krunica i slavi sveta misa. Pobožnost prvih petaka i prve subote je dobro posjećena, a nedjeljne mise trebaju pravi crkveni prostor jer je vjeronaučna dvorana preuređene za liturgijski prostor premalena. U životu župe aktivno sudjeluje udruga majki pod nazivom «Majka Tišine», a održavaju se i nogometni turniri. Iako je malo povratnika, tek nekih tristotinjak i oni su vrijedni pažnje i svega što je potrebno za normalan i ljudski život: struja, voda, kanalizacija, rasvjeta i putovi.
I nije to sve. Iako nema mnogo povratnika dogodi se po koje krštenje, a ove godine je bila i prva sveta pričest. Istina, bila je to prva sveta pričest samo jednog pričesnika, ali je vrijedno pažnje i spomena, jer se u župu još nije vratilo niti jedno dijete. No, vjerujemo i nadamo se da će zaživjeti mjesne zajednice i škole te da će život krenuti svojim užurbanim tempom prema ljepšim danima. Mnogi su obećali da će nam u tome pomoći, a mudrost kaže 'pomozi sam sebi pa će ti i Bog pomoći!'
j.o. 16.5.2008.
Markov dan u Hrvatskoj Tišini
Svaka godina je sve ljepša i ljepša u našoj Hrvatskoj Tišini. To kažu mnogi prijatelji i žitelji Tišine, a imaju i razloga za takvu rečenicu.
Naime, prije par godina Tišinom je vladala mrtva tišina i mrkli mrak. Danas je već drugačije. Mrkli mrak je rastjeran, barem rasvjetom u centru mjesta i oko crkve koja svijetli «ko Betlehem», a mrtva tišina je otišla zajedno s mrakom jer je sve više lijepo uređenih kuća i dvorišta, crkva se odavno vratila u ljepšem i većem obliku nego što je ikada bila, groblje je dobilo i asvalt i rasvjetu a uskoro će imati i grobljansku kapelu, a škola je ponovno u našim rukama, samo se čekaju đaci da odrastu. I još je mnogo toga čime bi se mogla i trebala ponostiti Hrvatska Tišina, samo «slijepima i gluhima ne treba previše namigivati i govoriti», neka sami dođu i uvjere se koliko je Hrvatska Tišina lijepa, pa makar je neki strpali i u Republiku Srpsku.
A da ovo nije pusta želja, pokazao je prije par dana i Markov dan. Crkva puna svijeta. Blagoslov polja za sve ljude, i dobre i loše, i one koji su se vratili i one koji su došli kao gosti, pa i one koji se nikada neće vratiti jer su svoje prodali. Za sve je molio na poseban način i žarko propovijedao don Marinko Jelečević. Hvala mu.
I sam je rekao da se mora vratiti i obnoviti svoju kuću, jer i njemu je negdje dočekati penziju iako je još uvijek na privremenom radu jer u Bosni «nije bilo mjesta za njega».
Sad u Bosni, pa i u Republici Srpskoj ima mjesta za sve. Najžalosnije je što mi sami svoje kuće trpamo u Republiku Srpsku, a znamo (ili smo možda zaboravili), naše su kuće u Hrvatskoj Tišini!
Dođite i vidite, dok ste još živi! Hrvatska Tišina već živi 150 godina i živjet će vječno!
+ Janja Pavić r. Barišić (6.11.1931.-2.4.2008.)
Nakon kraće bolesti, teške operacije koja je bila pred Božić 2007. godine, Janja Pavić r. Barišić, majka našeg svećenika fra Ive Pavića preminula je u 77 godini života. Sa svojim suprugom, već pokojnim Nikolom Pavić vratila se u rodnu Hrvatsku Tišinu. I tek što su malo počeli živeti na svojem ognjištu, ranjeni posljedicama rata i nedaćama života, došli su do svojih životnih ciljeva: susret s Gospodinom. Nikola je preminuo prije dvije godine, a Janja nas je ostavila upravo na godišnjicu preminuća pape Ivana Pavla II, 2. travnja 2008. godine. Na sahrani se sabralo tridesetak svećenika, desetak časnih sestara i nekoliko tisuća vjernika, kako bi se oprostili od svećeničke majke, mučenice Hrvatske Tišine, trećoredice i žene koja je znala cijeniti život.
Sahranu i pokop je predvodio fra Zdravko Dadić, definito i predstavnik Provincije Bosne Srebrene. U ime samostana od pokojnice se oprostio gvardijan fra Marijan Živković, a u ime kardinala i Vrhbosanske nadbiskupije dekan vlč. Bartol Lukić. Slovo oproštaja za našu Janja izrekao je župnik fra Joso Oršolić ovim riječima:
Draga naša Janjo, draga naša Janjice!
U ovom tužnom trenutku, dok se opraštamo od tebe, i dok izražavam sućut tvojoj djeci: Mati, Stjepanu koji je u Australiji, fra Ivi, Danki, kćerima: Kati i Luci, braći i sestrama: Kaji, Mari, Anti, Niki i Peri te snajama i unučadma, kao i ostaloj rodbini i prijateljima, želim reći slijedeće:
Naša Janjica (Janja Pavić r. Barišić), rođena je 6. studenoga 1931. zakonito je dijete Ive Barišića i Mande r. Karalić koji su po stručnoj spremi bili seljaci. Istoga dana kad se rodila na krštenje je odnijela kuma Ana Tomić r. Božanović, a krstio ju je fra Mirko Brandić, tadašnji župnik. Tako piše u Prijepisu Matice župe Tišina na str. 12. pod brojem 114.
Sa svojim suprugom Nikolom rodila je šestoro djece od kojih je jedno darovala i našoj Franjevačkoj zajednici, fra Ivu!
Kao iskrena majka pripadala si svojoj djeci koju si zdušno odgajala, ponajviše sama jer je Nikola dugo vremena bio na privremenom radu u Njemačkoj. U svemu tome najviše ti je pomagala molitva, krunica koju nikada nisi ispuštala iz ruku, kao i molitve iz raznih molitvenika kojih je puna tvoja soba i na kojima se jasno vidi da su svakodnevno korišteni. Olakšanje je u svakodnevnom naporu bila blizina župne crkve, koju si svakodnevno posjećivala, dolazeći na sv. mise i krunicu što sam jasno uvidio po tvojem i Nikinom povratku među prvima u Hrvatsku Tišinu. Utjehu i pomoć koju ti je pružala misa posvjedočila si i kada su ti zbog bolesti htjeli odsjeći nogu. Rekla si: prste možete, al nogu ne dam kako ću ići u crkvu!
Međutim i druge bolesti su s godinama i od teškog života uznapredovale pa si malo prije Božića morala u bolnicu. Operacija je bila jako teška, čak su se neki bojali da nećeš preživjeti, a tebi je bilo najžalije što nećeš za Božić bit kod kuće, tako si mi rekla kad sam ti došao u posjetu u bolnicu za Božićnu ispovijed. Ubrzo nakon toga došla si svojoj kući. Od svih se oko tebe najviše trudila i pomagala ti ćerka Kata koja je znala i po kiši i snijegu na biciklu ići u Domaljevac da ti donese potrebne lijekove.
Na pitanje kako si: tvoj odgovor je uvijek bio, dobro sam, da mi je samo malo ustat da odem na misu. Na glavi je uvijek imala svezanu maramu kao da se sprema na put. U trećem franjevačkom redu Janja je bila od svoje najranije mladosti i uvijek poslije ispovijedi je tražila da poljubi franjevački pas, kao izvor posebnog blagoslova.
I na kraju, dok se opraštamo od naše Janjice mogu samo još reći: naše majke znaju kad treba i kad će umrijeti.
Na svetkovinu Navještenja Gospodnjega, Blagovijest, koju smo slavili u ponedjeljak, poslije sv. mise odnio sam poputbinu i bol. Pomazanje. Odgovor je bio opet: Dobro sam, a jedva je otvarala oči. «Ujače, jesil čuo da je Ivo bio na radiju Đakovo? Zašto li ga nema kući? I baš mi je čudno da nas nije pozdravio!» Nisam znao odgovora, ali sam rekao, ma sigurno će on doći i kući. Fra Ivo je došao tu večer iako je trebao putovati za Rim. U međuvremenu mu je brat Stjepan javio da iz Australije dolazi bratišnja Adrijana i da treba po nju otići na aerodrom u Zagreb. Adrijanu je baka odhranila dok su roditelji radili u Švicarskoj. Pričekala ju je da dođe. Ubrzo nakon njezinog dolaska jučer oko pola šest sati Naša Janjica se preselila Gospodinu, preminula u Gospodu. Na jučerašnji dan je umro i Ivan Pavao II.
Majko hvala ti! Dok neki misle da se ruše stupovi naše župe, ja sa sigurnošću mogu reći: postavljaju se temelji novoga života i nove budućnosti. Oni koji ne vjeruju nek provjere. To Gospodin čini da bude sve novo i ljepše nego što je ikada bilo.
Majko, hvala ti za život koji si strpljivo podnosila i svako dobro i molitvu koju si učinila i izgovorila! Laka ti bila hrvatska zemlja! Počivaj u miru!
Put križa vjernika župe Tišina
Cvjetnica, 16. ožujka 2008.
I ove godine na Cvjetnicu, preko stotinu vjernika naše župe u pobožnosti puta križa molilo je za: obraćenje mir i obnovu župe, sve poginule u Drugom svjetskom ratu i Domovinskom ratu, za „protjerane pred vojskom“, za prijatelje i neprijatelje.
Već drugu godinu u znak sjećanja na KRIŽNI PUT koji je ova župa posebno strašno i teško doživjela 1992., kada je u potpunosti protjerana sa svojih ognjišta, a do danas se vratila samo djelomično, na Cvjetnicu vjernici obavljaju pobožnost Puta križa kroz cijelu župu: od Urije do Novog Sela.
Četiri su postaje u Gornjem Hasiću, tri u Donjem Hasiću, tri u Hrvatskoj Tišini, četiri u Novom Selu. Posljednja je na groblju u Novom Selu.
Nakon pobožnosti slijedi sveta Misa za sve sudionike. Prošle godine su sudjelovala 72 vjernika, a ove godine s prve postaje je krenulo 93. Mnogi su čekali kod pojedinih postaja jer im godine i zdravlje ne dozvoljavaju ovako dugo i iscrpno hodočašće.
Po lijepom i prekrasnom danu ovogodišnje Cvjetnice, kroz cijelu župu je putovala molitva i pjesma naroda Božjega koji iščekuje svoje uskrsnuće i bolje dane života župe Tišina!
Lijepa hvala svima koji su sudjelovali i molili na spomenute nakane!
Molitvom do zdravlja
Nakon što je 2006. objavio knjigu pod naslovom «Žedan sam», a koja je doživjela dva izdanja, kao plod svog poslijediplomskog studija i magistarskog rada, fra Ivo Pavić je ovih dana, promovirao novu knjigu pod naslovom «Molitvom do zdravlja».
Fra Ivo Pavić je rođen 1965. godine u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca gdje je pohađao srednju školu. U 24. godini života čuo je Gospodinov glas: Bit ćeš moj svećenik. Odmah se odazvao i javio u Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu, iako je već radio u tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju. Stupio je u postulaturu u Franjevačku gimnaziju u Visokom 1988., i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio i vječne redovničke zavjete. Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj Teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi. Službu nove evangelizacije započeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, u župama i hrvatskim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice. U Tolisi je fra Ivo osnovao molitvenu zajednicu Dva srca koja je sudjelovala u organizaciji tjednih i kasnije mjesečnih molitvenih susreta na kojima je od 2003. prisustvovalo na tisuće vjernika iz cijeloga svijeta. Na posljednji susret u kolovozu 2005. došlo je u Tolisu, po velikoj kiši, preko trideset tisuća ljudi. Nakon toga iz Tolise odlazi na Institut za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu, te 2007. godine magistira s temom «Ozdravljenje po molitvi». Ovim radom je ujedno proslavio i desetogodišnjicu svoga svećeništva.
Knjiga «Molitvom do zdravlja» je magistarski preuređen za širu publiku, a ujedno zadržava glavne naslove i podnaslove znanstvenoga rada. U prvvom dijelu: Isus Krist jučer, autor iznosi koji su biblijski i crkveni temelji molitve za zdravlje, te poznate svece po čijoj se moitvi ili zagovoru ozdravljalo. Središnji dio knjige pod naslovom «I danas isti je – i uvijeke», govori o ozdravljenju po sakramentima i sakramentalima. Treći dio knjige «Zašto nisam ozdravio» govori o preprekama za ozdravljenje.
Knjiga je predstavljena u Božićnom vremenu u prepunoj župnoj crkvi u župi Tišina, koja ove godine slavi 150 godina postojanja. Ovim djelom, kao i mnogi drugi župljani župe Tišina i fra Ivo se na svoj način uključio u obnovu župe koja je u domovinskom ratu listom protjerana i jedva se malim dijelom uspijeva vratiti i obnoviti.
U svom predstavljanju knjige, urednica i lektor, dr. Marica Čunčić je rekla: «Glavna struja Crkve je potok na čijim obalama sve ozdravlja, 'jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ovaj potok ...'. Fra Ivo je svojim propovijedanjem žive Riječi i dijeljenjem sakramenata osvojio srca mnogih vjernika i nevjernika, katolika i pravoslavnih, protestanata i muslimana, jer poziva na opraštanje, odvraća od idola, poziva sve da vjeruju Isusu Kristu, i moli u ime Isusovo za duhovno, duševno i tjelesno zdravlje kao što Isus to traži od svojih svećenika. Dok je znanstveno istraživanje za magisterij dalo ovoj knjizi značajnu bazu podataka i objektivnih činjenica, nije izostalo ni ovaj put pomazanje kojim je Duh Sveti pomazao te činjenice jer Duh se za nas zauzima neizrecivim uzdasima i daje mnogo više nego piše. «
Odabrane dijelove knjige pročitali su Marija Baotić i Mirko Klaić, a samu promociju svojim pjesmama je uveličala molitvena zajednica «Dva srca».
Na kraju predstvaljanja autor je kratko pojasnio: «Svrha ove knjige dati mali doprinos službi ozdravljenja u Crkvi. Postoje biblijski temelji ozdravljenja koje nalazimo u Svetom pismu Starog i Novog zavjeta. Očito je da Bog ozdravlja. Pokazuje se slika Boga koji ozdravlja svoj narod na različite načine. I danas je Riječ Božja živa, aktualna, prisutna i djelotvorna. Isus i danas pomaže i liječi one koji vjeruju, koji su otvorenih očiju, otvorena srca, koji čuju njegov 'korak' ovom našom suznom dolinom.»
Knjiga se može nabaviti kod autora, i na dresu:
Župni ured Hrvatska Tišina, 76 230 Bosanski Šamac. Cijena knjige je 15 KM, a prilog ide za obnovu župne crkve.
:: j. o. ::
Blagdan Svih svetih i Dušni dan
Blagdan Svih svetih vrlo često povezujemo s Danom mrtvih. Ipak, riječ o dva različita blagdana. Na blagdan Svih svetih slavimo sve preminule koji su «primili nagradu koju im je Otac pripravio». Nisu svi oni dignuti na čast oltara, ali su svojim tihim i skromnim životom zavrijedili ući u slavu Božju. Slični su onoj udovici koja je sve dala od svog imanja. Oni su sav svoj život posvetili Bogu služeći drugima s ljubavlju, radeći sitne poslove koje često mi i nismo primijetili i pridavali im važnosti. Ali Bog je to vidio i nagradio. Većina takvih počiva na našim Kninevima!
Na Dušni dan, ili kako znamo reći i Dan mrtvih, najčešće mislimo na svoje najbliže, rodbinu, prijatelje, poznanike. Ukazujemo im pažnju posjećujući grobove, paleći svijeće, molitvama za njih. Ispravljamo propuste koje smo prema njima iskazivali za života ne videći i ne cijeneći ljubav koju su u sebi nosili «prema Bogu i bližnjemu». A «ljubav je, kako kaže sveti Pavao, vrhunac savršenstva». Recimo, svetosti.
Često mi padne na pamet misao, da li za njih treba moliti ili se njima moliti da nam pomognu da i mi svojim životom slijedimo njih na putu svetosti i ljubavi. I oni su, «jer su vjerovali» primili nagradu i «ušli u Kraljevstvo nebesko». Dušni dan bi nam trebao biti ispit savjesti za propuste prema njima i obećanje da ćemo ih slijediti na njihovom putu k Bogu.
Dvije meditativne pjesme koje donosimo prilikom ova dva blagdana nek nam budu putokazi kako i što raditi u svojem životu. Upaljena svijeća je žrtva koju prinosimo. Dobra djela protkana ljubavlju «koja je kruna savršenstva» su još bolja žrtva i pravi putokaz.
SVE ČEŠĆE
Sve češće odlaze prijatelji i znanci,
jednima je život kratak,
drugima bio je dug.
I gle, u treperenju kasnog lišća
na koracima njihovim
već se zatvara
duboke šutnje krug.
A koliko su od života očekivali mnogo
dok ih je kao slamku
u mutnom nosio viru!
O, Bože, utješno sad ih na pragu vječnosti primi
da u okrilju tvome počivaju u miru.
Oni su često ovdje patili danju i noću,
pa ako dobrota tvoja teret im s leđa ne skine,
na čije će rame nasloniti svoju tugu i samoću.
A. Jakšić
NEPOZNATI SVECI I SVETICE
Svi nepoznati sveci i svetice
Koji se slave samo na Svisvete;
Svi sveti nekadašnji mučenici,
Svi sveti današnji mučenici…
Koji ste poginuli na časnom polju rada;
Svi sveci i svetice koji ste na nebu,
Jer ste kršćanski živjeli u braku
I odgojili brojnu djecu;
Sve svete žene koje ste u nebu,
Jer ste jednostavno obavljale
Svoje kućne poslove,
Ali s ljubavlju;
Svi sveci koji ste u nebu
Jer ste davali bez računa,
Koji u životu niste učinili ništa izvanredno
Ali ste sve činili iz ljubavi MOLITE S NAMA!
H. Godin
Dr. Ružica Šušnjara - Sarić
Patron župe 2007: Tišina je ponovno oživjela
Likovna kolonija otvorila svečanosti za 150 godina župe
Hrvatska Tišina, 13. listopada 2007. - Likovna kolonija, misa u povodu patrona župe, koju je predvodio dr. Mato Zovkić, toliški arhidakon, prof. na Katoličkoj teologiji u Sarajevu, te susret duhovnih zvanja prvi su sadržaji kojima počinje slavlje za 150. rodjendan župe (1858.-2008. g). Kistom na slikarskom platnu 15 umjetnika iz Hrvatske i BiH željelo je dati potporu posavskom povratku. Rad likovne kolonije u Hrvatskoj Tišini organizirao je župnik fra Joso Oršolić u povodu obilježavanja 150. obljetnice postojanja župe. Izložbu njihovih radova u obnovljenoj školi otvorio je veleposlanik RH u BiH Josip Vrbošić. Svečanostima su nazočili konzul RH u BiH Josip Juras, federalni ministar dr. Perica Jelečević, ministri u županijskoj vladi predvodjeni predsjednikom Mijom Matanovićem.
Tišina je ponovno oživjela
Misno slavlje u povodu patrona župe u nedovršenoj crkvi Majčinstva Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj Tišini, pretijesnoj za više od tisuću vjernika, povratnika, gostiju, značio je najveći skup do sada organiziran u tome dijelu povratničke Posavine. Patrona župe nisu propustili za dolazak u rodni kraj i nekoliko stotina Posavaca koji žive i rade izvan rodnog kraja. Tišina je propjevala posavskom izvornom pjesmom a pred crkvom nakon mise zaigrano je do sada najveće posavsko kolo. Jedan od umjetnika, Ivan Križanac, s oduševljenjem je priznao: «Posavina, naša neiscrpna inspiracija!»
Slikari prvi djaci
Poznati akademski slikari i kipari iz RH i BiH , Ivan Križanac, Ivo Nedić, Ante Jurkić, Slaven Miličević, podrijetlom Posavci, te dva kipara iz Duvanjskog kraja, Ante Čulo i Ivica Gabrić, potvrdili su nam radost sudjelovanja u posavskoj koloniji. "Crtali smo najradije pejzaže, jer, ruševine su plod barbarskog i donose depresivne tonove" - smatra Slavko Živković.
-"Mi smo prvi daci u obnovljenoj školi. Na simboličan način to je naša poruka povratnicima, jer škola čeka ipak prave dake" - zaključuje slikar Zlatko Kordić. Izložba ostaje otvorena mjesec dana, prodajnog je karaktera, a prihod od prodaje ide za potporu povratku.
- "Poruku nakon rada kolonije i prvih svečanosti za 150 godina župe upućujem povratnicima jer ovdje ima života, obnovili smo crkvu, školu, čekamo mlade obitelji, a s njima stižu i prvi učenici. Vratite se i barem počnite polako obnavljati svoje domove gdje su vaši korijeni", poručuje župnik fra loso Oršolić.
- "Sudjelovali smo na mnogo likovnih kolonija u Hrvatskoj i BiH, ali nikada nismo imali ovako plodonosne rezultate, oko 50-tak djela. Ta inspiracija dolazi iz naše nutrine, ljubavi prema Posavini i rodnom kraju pa je valjda kao rezultat došao veliki broj umjetnih radova" - ističu tri akademska slikara braća Blažanović, Vlatko, Slavko i Ilija koji rade u Zagrebu, a rodom su iz Donjeg Hasića. I ovogodišnji patron je bio još jedna lijepa molitva u Tišini, molitva za obraćenje, mir i povratak mladosti!
Tko ima uši, neka čuje!
n.k.
Osmo krštenje u našoj župi
Nisu česta, ali se događaju i krštenja u našoj župi. U nedjelju 7. listopada kršteno je osmo dijete u crkvi Majčinstva BDM u Hrvatskoj Tišini. Kakva podudarnost u najljepšem mjesecu sedmoga listopada uoči osmoga, osmo krštenje. Djed se zove Mato, sin se zove Mato i unuk se zove Mateo!
Malo smo napredovali po imenima, a i po brojevima. Prijašnjih je godina bilo po troje, četvero, šestero, a ove godine već sada je osmero, što će tek biti do kraja godine? Neki će sigurno i ostati u župi Tišini i to je najljepše od svega.
Činjenica je da se sve više ljudi vraća svojim kućama. Ove je godine vlastitim naporom napravljeno više kuća nego svih ovih godina zajedno. Čestitam hrabrim graditeljima i obnoviteljima svojih domova. Naša sela su sve manje ruševine, a sve više lijepe i nikada ne zaboravljene građevine i nastambe kulturnih ljudi. Dođite i vidite!
Likovna kolonija ' Tišina 2007 '
U našim krajevima Bosanske Posavine najčešće se susreće tišina. Ona vlada našim selima, našim poljima, našim njivama i livadama. Ali i ta Tišina ipak ponekad i progovori. Tako se dogodilo i prošli tjedan, Tišina je progovorila umjetničkim djelima, slikarskim i kiparskim radovima, susretima, pjesmom i lijepim razgovorima.
U pohod Hrvatskoj Tišini pozvali smo dvadesetak poznatih umjetnika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Naravno, da svi nisu mogli doći jer su imali već prije ugovorene obveze. Zato nabrajam imena onih koji su spremno došli, kao i onih koji su svoje radove poslali:
Ivan Križanac, Vlatko Kordić, Slavko Živković, Vlatko Blažanović, Slavko Blažanović, Ivo Pejić, Marko Živković, Ilija Blažanović, Ante Čulo, Ivica Gabrić, Ivo Nedić, Zlatko Modrić i Ivan Pušelja.
Mala, ali hrabra ekipa zdušno je radila cijeli tjedan i obogatila Hrvatsku Tišinu sa preko pedeset umjetničkih djela. Sva su djela donirana župi s nakanom da se jedan dio ponudi na aukciji i ugradi u obnovu župne crkve, a ostale slike će biti stalna postavka u galeriji slika župe Tišine.
Župa ove godine započinje proslavu svog velikog i lijepog jubileja «150 godina župe Tišine» (1858. – 2008.), a likovna kolonija je uvertira u ovo veliko slavlje i početak niza događanja koja slijede kroz ovu godinu proslave jubileja.
Otvaranje uzložbe bit će uoči patrona u petak 12. listopada 2007. u prostorijama osnovne škole Donji Hasić. Iskreno zahvaljujemo svim umjetnicima na trudu i naporu koji su uložili u svoja djela kao i daru koji su nam darovali u svojim umjetninama!
Blagoslov crkve u Novom Selu
Novo selo je dio župe Hrvatska Tišina. Selo je prije rata imalo oko 250 domaćinstava. U ratu je, kao i sva druga sela župe Hrvatske Tišine u potpunosti uništeno: stanovnici su protjerani, a kuće su devastirane, spaljene i najveći dio ih je potpuno uništen. I sada Novo selo, dvanaest godina poslije rata djeluje kao Hirošima: najveći dio kuća nije obnovljen, a tek mali broj se ljudi vratio: oko 25 domaćinstava. Ljudi se pokušavaju ponovno nastaniti na svojim ognjištima, ali kako donacije za obnovu idu sporo i skoro nikako tek su se vratili oni nauporniji. dalje
Velika Gospa u Hrvatskoj Tišini!
U četvrtak 14.kolovoza 2007. godine sa obitelji boravio sam u posjetu rodbini na području grada Odžaka. Tom prilikom posjetih i groblja u Gornjem Hasiću i Grebnicama u svrhu obilaska svoje i suprugine rodbine. U povratku kroz Novo Selo i Hrvatsku Tišinu zamijetih i brojne automobile ispred tišinske crkve, jer je bila Sveta misa. Odlučih sa obitelji svratiti u crkvu iako smo to planirali tek sutradan, na Veliku Gospu i to u Odžaku, gdje je tradicionalno i kirvaj. Misu je služio fra Ivo Pavić, i po prvi puta sam nazočio njegovoj misi. Bilo je to veliko iznenađenje, ali i osvježenje... dalje
Dario Šimic posjetio župu MBDM
Hrvatska Tišina, 08.07.2007. - Veliko prijateljstvo nogometne zvijezde Darija Šimića i karizmatičnog svećenika iz Bosanske Posavine fra Ive Pavića jos više se učvrstilo humanom gestom i gostovanjem hrvatskog reprezentativca u mjestu Hrvatska Tišina. Šimić je proveo jedan dan medu Hrvatima povratnicima, bio aktivan sudionik velikog misnog slavlja, a u popodnevnim satima, po nesnosnoj vrućini nastupio u momčadi HNK Radnik iz Hrvatske Tišine, kojima je poklonio kompletnu sportsku opremu. - "Ovaj doživljaj vredniji je od brojnih europskih pobjeda. Moj doprinos ljudima povratnicima u Hrvatskoj Tišini samo je kap za more njihovih potreba. I ubuduće cu pokušati animirati svoje prijatelje da i oni posjete ove krajeve" - rekao je Dario Šimić po završetku utakmice u kojoj je odigrao 60 minuta i oduševio brojne ljubitelje nogometa u Posavini. dalje
Blagoslov filijalne crkve u Novom Selu
Drage Novoselke i Novoselci, dragi župljani župe Tišina,
ovo pismo nastaje iz jasne i neprikrivene želje da našem rodnom kraju, našem Novom Selu i tišinskoj župi, dadnemo još jednu šansu.
Razasuti smo po svijetu. Počeli smo nove živote, uklopili se u nove sredine, upoznali nove ljude. Pokazali smo drugima da smo marljivi ljudi, da se ne bojimo života i teškoća. I Bogu hvala da je tako. Ipak često nam se prišulja napasna misao kako ono naše, djedovina i imanje, zapravo nije naše i kao da nikad i nije bilo. A oni za nas nemaju samo vrijednost zemlje i materijala; to nije tek prostor s kojeg slučajno potječemo. Naše selo za nas ima vrijednost uspomena, plača i smijeha, života i smrti, rodbinskih veza i zajedništva, plodnih njiva i prelijepih livada, drevnih šuma, lijepih običaja, svadbenih veselja, poštenih zemljoradničkih ruku, obiteljskih vrijednosti... dalje
Drugi susret povratnika župe Tišina
Gornji Hasić, 08.06.2007. - Oko dvije stotine povratnika okupilo se u petak, 8. lipnja u prostorijama osnovne škole u Gornjem Hasiću, povodom Drugog susreta povratnika župe Tišina. Susret povratnika organizirao je župni ured Hrvatska Tišina, a kao gosti susretu su prisustvovali dr. Josip Vrbošić, veleposlanik RH u BiH, Davor Čordaš, dopredsjednik RS, Mario Zeko, dužnosnik Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Republike Hrvatske, Joso Leovac, načelnik općine Domaljevac-Šamac, Mirko Lukić, načelnik općine Šamac, Amira Vugdalić, dopredsjednica skupštine općine Šamac, predstavnici ministarstva izbjeglih i raseljenih osoba iz Banja Luke, predstavnici susjednih općina Bosanske Posavine, mediji i drugi. Program susreta započeo je otvaranjem škole u Gornjem Hasiću... dalje
Duhovi u Novom Selu
Novo Selo, 28.5.2007. - Gledajući naslov mogao bi čovjek pomisliti da se radi o priči strave i užasa. Istina, u mnogim obiteljskim kućama i oko njih mogli bi se snimati upravo takvi filmovi. No, to nije naša tema jer govorimo o svetkovini Duhova koja je ove godine kao nikada do sada donijela svoj blagoslov i svoje darove ovom još uvijek prilično napuštenom i zaboravljenom selu. Budući da u svakom zlu ima mnogo toga i dobroga, reći ćemo par lijepih riječi o sadašnjosti i budućnosti ovog dijela župe Tišine... dalje
Komemoracija u Crkvini
7. svibnja 1992.
pripadnici srpskih paravojnih postrojbi i postrojbi nekadašnje JNA u skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini ubili su i izmasakrirali 17 nedužnih civila.
Crkvina, 07.05.2007. - Svibanj je Gospin i najljepši mjesec, ali i mjesec ponajvećih stradanja. U ovome mjesecu ne samo da su stradali Hrvati na Bleiburgu 1945., nego se slično dogodilo i u Bosanskoj Posavini 1992.- 1995., a nadamo se i vjerujemo da će ovakva stradanja jednom izgubiti svoj kontinuitet.
S dolaskom prvih povratnika u župu Tišinu, svake se godine u svibnju vjernici ove župe na poseban način mole i služi se sv. misa za poginule u Crkvini i Bosanskom Šamcu. Ove godine, po prvi put, civilne vlasti su dopustile da bude i komemoracija na mjestu stradanja 18 civila, te opijelo za sve koji su zarobljeni i ubijani u Crkvini i Bosanskom Šamcu... dalje
Nakon 16 godina rodjena prva beba u župi
Ivan - Bartol Bartolović najmlađi je stanovnik Hrvatske Tišine i ujedno prva beba rođena u posljednjih 16 godina na prostorima osam povratničkih sela općine Šamac. Dječakova majka Ivanka kaže da je sretna što je sve proteklo u najboljem redu, što je dječak zdrav i što će svoje prve korake načiniti u Hrvatskoj Tišini. Pozvala je i druge, posebice one mlađe, da se vrate u prijeratne domove i tamo podižu svoju obitelj. dalje
Prvi susret povratnika župe Tišina
Hrvatska Tisina, 07.12.2006 - Na prvom susretu povratnika zupe Tisine, koji je odrzan 7. prosinca u prostorijama skole Gornji Hasic okupilo se dvjestotinjak povratnika i dvanaest predstavnika vlasti: Davor Cordas, dopredsjednik RS-a, fra Zdravko Dadic, definitor Bosne Srebrene, Josip Jerkovic, ured za raseljena lica Vlade Zupanije Posavske, Rade Zoric, nacelnik u ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS-a, Ivan Votoupal, predsjednik udruge Danica iz Banja Luke, Miroslav Kovacic, konzul prvoga razreda RH, Joso Leovac, nacelnik opcine Domaljevac-Samac, Djuro Topic, nacelnik opcine Orasje, Darko Tomasevic u ime kardinala i ureda Iustitia et pax, Zeljko Martic, nacelnik OKD-a Samac, Amira Vugdalic, dopredsjednica skupstine opcine Samac i Jovan Popovic, sluzbenik opcine Samac, fra Jozo Puskaric, predratni zupnik i visemjesecni logoras Samca, fra Marko Kobas, prijeratni zupnik i graditelj u zupi Tisina. dalje
Proslavljena zaštitnica župe Hrvatska Tišina
Hrvatska Tišina, 14.10.2006 - I godina 2006. u Hrvatskoj Tišini je doživjela nesvakidašnju svecanost. Ponovno je proslavljena zaštitnica župe Tišina, naša nebeska Majka koju u poratnom vremenu slavimo na drugu subotu mjeseca listopada.
Tako je bilo i ove godine u našoj protjeranoj i ponovno oživljenoj župi Hrvatskoj Tišini. Život našoj župi vratili su prvi povratnici oko 2000. godine, a sada nas je sve više i više i svakim danom bolje se snalazimo na svojim ruševima, ljepše osjecamo, a cak smo konacno i propjevali... dalje
Deset tisuca vjernika na misnom slavlju u Tišini
Hrvatska Tisina
31. 8. 2006
Hrvatska Tisina, 31.08.2006 - Mnoštvo vjernika zupe Majcinstva Blazene Djevice Marije ali i hodocasnika iz cijele Bosne i Hercegovine i Hrvatske, njih oko 10 000, slilo se u cetvrtak 31.08.2006 u tisinsku zupnu crkvu kako bi svjedocili slavlju i radosti sv. Mise koju je predvodio fra Ivo Pavic, svecenik rodom iz Hrvatske Tisine. Radost i znacenje ovog nesvakidasnjeg dogadjaja utoliko su veci jer se sv. Misa slavila u sredini gdje se, jedanaest godina nakon Daytona, vratilo tek nesto oko 500 od prijeratnih 5.000 zupljana... dalje
Kronika zupe - ostale vijesti
 | » Obnoviteljska skupština NK Hasici |
| » Prvi polaznici škole u Donjem Hasicu |
| » 15. svibnja - dan za pamcenje |
| » Neobicna i lijepa Prva sv. Pricest |
© Glas Tisine 2006-2008