U četvrtak 14.kolovoza 2007. godine sa obitelji boravio sam u posjetu rodbini na području grada Odžaka. Tom prilikom posjetih i groblja u Gornjem Hasiću i Grebnicama u svrhu obilaska svoje i suprugine rodbine. U povratku kroz Novo Selo i Hrvatsku Tišinu zamijetih i brojne automobile ispred tišinske crkve, jer je bila Sveta misa. Odlučih sa obitelji svratiti u crkvu iako smo to planirali tek sutradan, na Veliku Gospu i to u Odžaku, gdje je tradicionalno i kirvaj. Misu je služio fra Ivo Pavić, i po prvi puta sam nazočio njegovoj misi. Bilo je to veliko iznenađenje, ali i osvježenje... Duhovno snažan svećenik, stabilan i utemeljen u svakoj riječi govorio je o problemima života i nadi koju treba potražiti u sveprisutnom Kristu. Poslije mise molitva ozdravljenja i njegov blagoslov. Brojni vjernici pristigli iz drugih krajeva i Hrvatske nazočili su Svetoj misi i blagoslovu za ozdravljenje, a bio je nemali broj i onih koji pri blagoslovu nisu ostali na koljenima nego su uz pomoć spušteni na pod oltara. Prizori koji kršćanina ne ostavljaju ravnodušna, i koji izazivaju brojna pitanja i upitnike. Oduševljeni Svetom misom odlučili smo i u srijedu na Veliku Gospu nazočiti na misi u Hrvatskoj Tišini, a ne u Odžaku. Predivna Sveta misa i molitve ozdravljenja. I neizbježna misao koja se stalno nameće? Koliko taj čovjek voli svoj kraj i svoje ljude. Svoje godišnje odmore provodi u polusrušenoj župi i pomaže fra Josi i svojim ljudima. A koliko to čine brojni Hasićani, Novoselci, Tišinjani i drugi razasuti diljem svijeta. Oni kojima je pedeset eura godišnje prevelik namet? Osim naravno onih koji doista žive u krajnjoj oskudici. I prolaskom kroz prostor župe lako se uočavaju male promjene. Pojedinci se odlučuju očistiti svoj plac, svoju njivu, i to ostavlja lijepi osjećaj. Želim se zahvaliti mom prijatelju iz osnovne škole Mladenku Bratić - Braćalovom u Švicarskoj što je ovo ljeto obnovio svoju kuću i očistio zemlju. Svoga se ne treba odricati, treba i druge poticati da to učine. Zahvala i fra Josi koji nam je nesebično omogućio svojim požrtvovnim radom da možemo u našoj crkvi tražiti i duhovnu obnovu. Preporučam svim našim ljudima koji odlaze i rodni kraj da ne dolaze tamo, a pokraj crkve prolaze kao pokraj turskog groblja. A ima i takvih, a tako ih roditelji sigurno nisu učili i odgajali. Vidimo se na patronu župe Majčinstva BDM u Hrvatskoj Tišini u listopadu.
:: Mr. sc. Josip Sarić ::
© Glas Tisine 2007