Drage Novoselke i Novoselci, dragi župljani župe Tišina,
ovo pismo nastaje iz jasne i neprikrivene želje da našem rodnom kraju, našem Novom Selu i tišinskoj župi, dadnemo još jednu šansu.
Razasuti smo po svijetu. Počeli smo nove živote, uklopili se u nove sredine, upoznali nove ljude. Pokazali smo drugima da smo marljivi ljudi, da se ne bojimo života i teškoća. I Bogu hvala da je tako. Ipak često nam se prišulja napasna misao kako ono naše, djedovina i imanje, zapravo nije naše i kao da nikad i nije bilo. A oni za nas nemaju samo vrijednost zemlje i materijala; to nije tek prostor s kojeg slučajno potječemo. Naše selo za nas ima vrijednost uspomena, plača i smijeha, života i smrti, rodbinskih veza i zajedništva, plodnih njiva i prelijepih livada, drevnih šuma, lijepih običaja, svadbenih veselja, poštenih zemljoradničkih ruku, obiteljskih vrijednosti.
Reći će netko: više toga nema i toga više biti neće. Može biti da je tako. Ipak čovjek koji vjeruje u budućnost i ne zaboravlja svoje dobre prošlosti, neće tako lako precrtati, prekrižiti, zanijekati svoj rodni kraj, svoja kućišta i mjesta u kojima se rađalo i ljubilo, u kojima su stasali toliki naši životi.
Našem narodu učinjena je nepravda stvaranjem nakaradne političke tvorevine u Daytonu. Našem kraju, župi i selu zadavani su udarci s mnogih strana. Najprije su u ratu oni koji su bili naše komšije ušli u igru sa zlom i ljudskom mržnjom. Naše je da oprostimo i mi ne činimo zlo drugima. Potom su barem jednom dijelu naših ljudi obećana mnoga dobra, ako zauzvrat zaborave tko su i odakle su. Naše je da se tome odupremo sjećanjem, ponosom i povratkom. Na koncu su moćnici ovog svijeta odlučili da nam na svaki način otežaju povratak ostavljajući naše selo, župu i najveći dio Bosanske Posavine u onom dijelu Bosne i Hercegovine koji je nastao na zločinu, mučenju, ubijanju i protjerivanju ljudi. Naše je da vjerujemo kako zadnju riječ u ljudskoj povijesti nema zlo i ljudska moć, nego je pravi gospodar povijesti jedino Bog.
Pred nas se stoga stavlja izazov da učinimo ono što nije nimalo lagano, nimalo jednostavno. Pred razornom i lukavom logikom zla, pozvani smo da napravimo jedan korak u drugačijem smjeru. Korak po kojem ipak možemo pokazati da nam je stalo do našeg identiteta, posebnosti, običaja, do naših kuća i do našeg sela, do nas samih. To je korak vjere, životne vjere da Bog ne ostavlja i da je smisao čovjekova života ustrajati na plemenitosti i dobroti.
Ovih godina u našem selu učinjeni su mnogi koraci. Iako zbog godina onih koji su se vratili više sliče prvim dječijim koracima, ipak su to djela hraborosti i ponosa. I zbog toga ima neizmjerno veliku vrijednost makar i malobrojan povratak naših starih u Novo Selo. S obnovom je završena i naša grobljanska kapela. Puno toga je napravljeno. Puno toga još predstoji. A velika većina naših kuća još uvijek stoji u ruševinama i zarasla u šikaru.
Zato se želimo 4. 8. 2007. u 11.00 okupiti u Novom Selu na blagoslovu naše obnovljene kapele. Želimo zastati na trenutak i kao kršćani zahvaliti Bogu za sve što od njega primismo. Želimo također zahvaliti svim dobrim ljudima za svaku pomoć. Želimo pred svojim Bogom razmisliti o budućnosti našeg sela, župe i kraja. Kako dalje? Imamo li pravo reći da je bezuman svaki onaj tko se vratio? Smijemo li stalno odbacivati i pomisao na povratak? Možemo li stati pred sebe i reći da nam ništa ne znači ni naše selo ni naša prošlost? Zar smo zaboravili rađanja djece, ispraćivanje u školu, svoj znoj i rad, veselo kolo poslije mise, susrete i zajedništva? Možemo li graditi budućnost odbacujući dobar dio svojih života?
Oni od nas koji su počeli život drugdje ne trebaju zaboraviti svoj kraj ni sve ono dobro što su iz njega ponijeli. Pred svima nama kao vjernicima ostaje također izazov i obaveza Isusova Evanđelja gdjegod živjeli. Ipak ne treba zaboraviti da dalje možemo samo zajedno i to hrabro i suočavajući se s teškoćama, ali čista obraza, dostojanstveno, ljudski i kršćanski.
U Bibliji prorok Jeremija plače i tuguje nad opustošenim Jeruzalemom. Mi ne želimo tugovati, jer vjerujemo u život. Ne želimo biti malodušni, jer vjerujemo u dobrotu i vrijednosti. Ne želimo zaboravljati, nego graditi budućnost u Novom Selu i tišinskoj župi. Ako to i zvuči nevjerojatno i kao lijepa priča, još jednom ponavljamo: vjerujemo u Božju pomoć i vjerujemo u vas.
Pozdravljamo vas sve i vidimo se uskoro u Novom Selu. I ne zaboravite zabilježiti u svoj kalendar datum: 4. 8. 2007. – Novo Selo u 11.00 sati.
Časne sestre i svećenici iz Novog Sela i tišinske župe
Župa MBDM Hrvatska Tišina
Blagoslov filijalne crkve u Novom selu
