Župa u riječi i slici
Hrvatska Tisina
Župa Majčinstva Blažene Djevice Marije nalazi se na sjeveru Bosne i Hercegovine, tri kilometra od Bosanskog Šamca, koji je ujedno i središte općine kojoj Župa pripada. Župa obuhvaća pet sela: Tursinovac, Novo Selo, Hrvatska Tišina, Donji Hasić, Gornji Hasić. Brojno stanje u župi prije domovinskog rata je preko 5.000 vjernika i preko 1.000 kuća.
Za vrijeme domovinskog rata kao i župni stan i crkva je teško stradala. Ostali su samo zidovi i željezni krovni nosači. Zvonik, sagraden za fra Marka Kobaša porušen je do temelja.
Ratna dogadanja su protjerala sve žitelje ove župe. Mnogi su mjesecima bili u logoru. Nakon više mjeseci logorske torture i premlaćivanja su razmijenjeni, a neki su i život izgubili. U logoru je više mjeseci bio i predratni župnik fra Jozo Puškarić. Iz crkve je odnesen sav inventar: klupe, oltar, tabernakul, dva kipa od bronce u prirodnoj veličini, postaje puta križa i tri zvona. Iz sakristije je takoder sve opljačkano. Jedino je ostao kip za grob kojemu je odsječena glava, pa je Vlatko Blažanović obnovio kip 2005. godine i popravio oštećene dijelove: ponovno je uradio glavu i sve lijepo obojio novim bojama, jer je boja od kišnjenja bila potpuno spala. Iz župne kuće je sve odneseno: svećeničke stvari, knjige i komplet namještaj. Zidovi su potpuno ogoljeni i devastirani. Kuća je otkrivena. Iz župne kancelarije je takoder sve odneseno: sve Matice, arhiva, status duša i sve što je bilo od crkvenog posuda i sakralnih predmeta. Procjena ratne štete u župi (župna kuća, crkva i dvorište je oko milion petstotisuća konvertibilnih maraka.
Župna crkva
U župi još postoji i filijalna crkva u Gornjem Hasiću. Ona je posvećena sv. Anti i čudom je ostala skoro netaknuta u domovinskom ratu. Poslije rata je uradena vanjska fasada, doraden je toranj i obnovljen bakar na tornju, te oluci oko cijele crkve. Crkva je nanovo obojeno iznutra i izvana. Nabavljene su nove klupe, oltar i ambon kao i zvono od 210 kilograma.
Župa je prije rata imala i drugu filijalnu crkvu u Novom selu. To je ujedno bila i grobljanska crkva. U ratu je minirana i skoro do temelja srušena. Ove 2005. godine kapela je raščišcena i čeka bolja vremena da se ponovno napravi i uredi barem za prigodna misna slavlja i kada su sahrane.
Filijalna crkva u Novom Selu
U župi postoje groblja: Gornji Hasić, Novo Selo, Tišina i Bosanski Šamac. Sva su groblja u ratu devastirana. Sada su konačno dovedena malo u red iako će trebati još mnogo napora da se urede barem kako su bila prije uredjena.
Sve ratno i poratno vrijeme bilo je opasnosti da se župa potpuno ugasi. Naime, povratak je počeo vrlo teško tek oko 2000. godine. To je punih pet godina nakon Daytona, a danas, deset godina nakon rata, tek se vratilo 393 osobe u 157 kuća.
Župu je u jesen 2003. godine preuzeo fra Joso Oršolić i uz velike napore mu je uspjelo obnoviti dio župne kuće te se vratiti u župu za Božić 2003. godine. Kroz cijelu 2004. godinu je uredjivana župna kuća, a sada se traže idejna rješenja i način kako obnoviti devastiranu župnu crkvu. Misa se slavi u vjeronaučnoj dvorani koja je obnovljena. Na misu se nedjeljom okuplja od 100 do 150 vjernika. Božić smo i ove i prošle godine čekali pod vedrim nebom okruženi zidovima crkve koja je u ratu i poslije rata potpuno devastirana.
Prilagodeno današnjoj situaciji iako je najveći dio župe iseljen i u izbjeglištu, ipak se radi na duhovnoj i materijalnoj obnovi župe. Mise se redovito slave u filijali nedjeljom u 8 i 30 sati, te u župnoj crkvi u 11 i 17 sati. Takoder se obavljaju i pučke pobožnosti: put križa, prvi petak i prva subota te uobičajeni blagoslovi polja po selima kao i mise po grobljima: Svi sveti i Dušni dan. Isto tako se uz svakodnevnu večernju misu moli krunica za obraćenje, mir i obnovu župe, a u godini euharistije, svakog četvrtka, imamo sat klanjanja.
Iako su povratnici uglavnom stariji ljudi i žene, posjećenost misa je vrlo dobra. Takoder rado dolaze na radne akcije i vesele se svakoj pomoći i zanimanju s bilo koje strane. Ljudi su vrlo siromašni i unatoč svom siromaštvu ništa im nije teško niti se na bilo što posebno žale. Kažu: "Bilo bi lijepo da nas je više i da imamo malo više prava i bolje uredjenu životnu sredinu, ali i ovako se može i mora živjeti!" Naime, u župi još nije uredjen ni metar asvalta, ne postoji nijedna pristojna trgovina, svuda su okolo ruševine, a seoska igrališta su pretvorena u smetljišta. Trebat će još mnogo napora da se život ove župe dovede do pristojnog. Ipak se uzdamo u Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi i vjerujemo da ni jedno ni drugo nećemo dugo čekati. Ovo malo povratnika pokazuje da i ovdje postoji nada i da se vlastita ognjišta ne smiju nikada zaboraviti.
© Glas Tisine 2006-2008